RAZGOVOR SA AUTOROM

Inspirira Vas T. Akvinski čija vizija svijeta je bila romantičarsko-pesimistički obojena. Da li je to slučaj i kod Vas?
Apsolutno. Moja su se iskustva spojila sa suočavanjem sa stvarnosti i realnost me ostavlja baš u tom romantično-pesimističnom ozračju. Promatranje života na taj način mi se čini potpuno smislenim.

Kažete da je ciklus "Granična zemlja" autobiografski. Što pod tim točno podrazumijevate?
Ciklus 'Granična zemlja'  obrađuje gubitak i njegove posljedice. Ja to nazivam onim 'A što sada'. Nije tu samo to polje gubitka, nego i ono što učiniti nakon tog strašnog iskustva. To je autobiografsko za mene kao i za svakog drugog čovjeka. Kako reagirati pri suočavanju s emotivnim bolom nakon gubitka nekoga u životu ili
ljubavi.

Prvo automatski, pripremajući se za razgovor a onda već pomalo ponukana znatiželjom jer taj podatak nigdje ne spominjete tražila sam vašu godinu rođenja. Nisam je pronašla. Je li to vaša mala tajna i pomalo strah od "odrastanja" ili samo slučajnost?
Godine su nešto čemu  ne poklanjam previše pažnje. Tek toliko da se zna, rođen sam 11.07. 1971. Godine zaista lete.

Da li samo volite filozofiju ili smatrate da je filozofija i život koji živimo?
Smatram da ponekad moramo jasno razmišljati budući da su nam prosudbe zastrte zbog čega radimo krive izbore pa se u ovo vrijeme treba  pomučiti i  preispitati situaciju. Mislim da nam filozofska mudrost drugih može dati neke bazične informacije  koje će nas voditi kroz teška vremena do prave odluke. Osobno nikada ne zanemarujem opcije. Mudrost se može naći bilo gdje, naročito u glasovima iz prošlosti i njihovim zapisima.

Svestrani ste umjetnik, bavite se glazbom, filmom, puno putujete, dobro izgledate za svoje godine ;)), poznajete za naše pojmove poznate i uspješne ljude. Što mislite da li naši talenti, interesi, energije, određuju naš životni put ili su okolnosti te koje nas određuju i usmjeruju na tom putu?
Smatram se sretnim što sam u stanju raditi ovo što radim i biti u stanju priznati si da je to ono što ja jesam. Nije uvijek bilo tako, i da budem iskren - to je život i njegove lekcije...
No to su bili moji izbori.  A što se tiče drugih ljudi, pa... rečeno mi je da možeš hodati spavajući cijeli život a on je kratak i nikada ne dosegnuti ostvarenje svog punog potencijala a možeš izgubiti mnoge prilike kroz izbore.

U zadnje dvije godine ovo Vam je treća izložba u Hrvatskoj a druga u Zagrebu. Kako ste otkrili Hrvatsku, koji Vas je to put doveo do nas i što Vas uz nju veže?
Prije nekoliko sam godina imao osobnih problema i putovao sam na nepoznata mjesta na kojima nikada nisam bio. Ono nepoznato mi je pomagalo u to vrijeme. Hrvatska  pripada u tu kategoriju. Bilo je to slučajno. Gledajući preko satelitske tehnologije sukob koji se događao u devedesetima, tisućama milja udaljen od Irske u Zagrebu, Dubrovniku i susjednom Sarajevu i Goraždu osjećao sam da su mi ta mjesta bliska poput Corka i Kerry-a. Bila su mi poznata po imenu, ali ne po iskustvu. Kada sam prvi puta došao, nije mi se činilo nepoznatim. Ustvari sam se ovdje osjetio vrlo ugodno. I to je tako ostalo.

Fotografija. Osim umjetničkog izričaja da li je i to filozofija?
To je uvijek filozofsko pitanje. Bar za mene. Serije slika moraju imati zbirnu poruku i  činiti smisao. To je bitno. Kada serija slika djeluje na promatrača ostaje u njima  emotivno  zabilježena i daje im osobno iskustvo tada je i to bitno.

Radite prekrasne C/B fotografije. Pošto u Hrvatskoj tržište fotografija skoro da i ne postoji, kakva su Vaša iskustva s tržištem? Prodaju li se vaše fotografije i koje cijene postižu?
Kroz izložbe prodajem djela.  Imam predstavnike koji prodaju moje radove. Budući da radim s ograničenim brojem otisaka cijene ovise o dimenzijama, broju primjeraka i tehnologiji otiska. Cijene su različite u svakoj kolekciji.

Izložba se otvara 17.3. na Dan sv. Patrika koji je vrlo popularan i u Hrvatskoj. Kakvo značenje ima za Irsku i kako se proslavlja?
Otkada pamtim Sveti Patrik je sinonim za Irsku povijest. U posljednje je vrijeme akcent na zabavi toga dana koja može početi već rano ujutro i trajati do kraja večeri. Piće, piće i opet piće. Dan nakon toga je imamo scene i atmosferu kolektivnog mamurluka i telefoniranja na posao radi slobodnog dana. Joj.

I za kraj, recite nam još ponešto o sebi, ostaje li vam vremena  za još neke interesantne, slobodne aktivnosti koje nam niste otkrili. Da li biste nešto mijenjali u svom životu i kakvi su planovi za budućnost?
To je lagano pitanje, no nije mi ga baš lako odgovoriti. Budući da uživam u onome što radim, ne razmišljam baš jako unaprijed. Duh mi uvijek radi. Razmišlja o slici. Promatra mene kao osobu i kako ja pašem sam sebi, i mogu reći da sam to ja. Djelom svjetlo, dijelom tama. Taj sam. Trenutno radim s bojom na fotografskoj ediciji 'Granične zemlje'. Imam i druge izložbe koje se pripremaju u Berlinu, Dublinu, te put u Finsku ujesen, tako da posla zaista ima....