O AUTORU:

Prof. Dr. Sc. Miljenko Marotti rođen je 27 veljače 1948 Godine u Rijeci. Fotografijom se bavi od studentskih dana a od 2002 godine aktivno izlaže.
Predstojnik je Zavoda za radiologiju Kliničke bolnice “Sestre Milosrdnice”. Sveučilišni je profesor radiologije na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
Sedamdeset i četiri fotografije primljene su mu u proteklih pet godina na osamdeset salona pod pokroviteljstvom FIAP-a. Dobitnik je brončanih plaketa „Janez Puhar“ za minijature 2004. godine i brončane plakete na Howrah salonu u Indiji 2008. godine. Dobitnik je FIAP-ove vrpce na međunarodnim salonima u Osijeku 2006., Pessacu (Francuska) 2007. godine, Budimpešti 2007 (Madžarska) i Mersinu 2007 (Turska). Član je foto kluba Zagreb.
„Ukradeni portreti“ šesta mu je samostalna izložba.

PREDGOVOR

U posljednjih nekoliko godina – a duže se, istini za volju, ozbiljnije i ne bavi fotografijom, ljubavi iz mladenačkih dana, koja mu se, eto desila u zrelijoj dobi, kad ju je, mislim, želio i bio za nju spreman - mogli smo na nekoliko izložbi vidjeti radove Miljenka Marottija, upoznati njegov fotografski svijet ali i žar i predanost, sustavnost i usredotočenost, ozbiljnost i zaigranost iz kojih nastaju slike kraj kojih ne možemo proći kao da ih nismo primijetili. A svako zaustavljanje stvara, naravno, i našu priču, diskretnu i šarmantu interakciju, koja nas možda i ne želi zadržati, ali i ne mora – jer nas ima, jer smo u njoj.
Mnogi su fotografi tijekom 19. i 20. stoljeća ispitivali načine po kojima osoba može biti «prepoznata» ili «izrečena» fotografskom slikom. Portreti su, znamo, u početku bili ponajviše jeftinija inačica uljanih slika, ekonomični način da se pereptuira nečiji lik, da se definira, smjesti u vrijeme, prostor, kulturne okvire. Međutim, fotografija se vrlo brzo emancipirala, postala svoja, a mnoge portrete (poznatih i nepoznatih ljudi) pamtimo kao generacijske ambleme, simbole, pa i estetske kriterije, mogućnost identifikacije u traženju svoga mjesta ili barem osjećaja pripadnosti, jer, fotografija reflektira način na koji gledamo svijet.
Porteti Miljenka Marottija mali su homage toj fotografskoj tradiciji koju sustavno istražuje, ali i stvara vrlo svoja rješenja. Likovi s putovanja, likovi iz grada, djeca, odrasli, prijatelji, obitelj, cijela jedna galerija karaktera nudi nam se kao niz rafiniranih i lapidarnih epizoda, koje, želimo li, mogu biti i konačna rješenja, ali i teme za beskrajne razrade. Ništa nije – i ne želi biti definitivno jer je naš fotograf spreman na dijalog na bilo kojoj razini, on je potpuno superioran u svojoj jednostavnosti I nenametljivosti.

Edda Dubravec

OTVORENJE IZLOŽBE