PREDGOVOR
Potraga za srećom – neopipljivom, nedodirljivom, a možda i neprepoznatljivom potiče nas na razne stvari, razne djelatnosti. Jedna je i bavljenje fotografijom, disciplinom koja pruža bezbroj mogućnosti da se izrazimo, da pronađemo svoj svijet i mjesto u njemu. Taj je put – još prije mnogo godina – odabrala i Snježana Mikić i u njemu spojila ljubav prema prirodi i svoju potrebu da je posvoji, da za sebe sačuva preoblikovan jedan njezin djelić.
Mnogi njezini posjeti, šetnje, lutanja Crnom Mlakom sažeti su u stotinama fotografija ribnjaka i ornitološkog rezervata, močvarno – šumskog područja u kojem živi mnogo vrsta ptica, riba, vodozemaca, gmazova i drugih životinja smještenog između Zagreba i Karlovca.
Voda, prapočelo iz kojeg je sve krenulo, u središtu je zanimanja Snježane Mikić koja svoje priče, svoje minijature gradi suptilno, okom znatiželjnog promatrača, začuđenog i radosnog posjetitelja zemlje čuda čiji je povremeni stanovnik. I biljke i životinje predale su joj se rado, dopustivši da prodre u njihov svijet, njihovo okruženje i na trenutak postane dio njihovog mikrokozmosa, da ga zabilježi i odnese sa sobom u svoj prostor, u svoj život.
Igra, suživot s Crnom Mlakom nastavlja se u fotografskom laboratoriju. Osobni stav, odabir i pristup sugeriraju već i formati fotografija koji su rezultat stvaralačkog čina, trajanja igre i želje da se što duže i što dublje ostane u društvu motiva koji emotivno ispunjavaju, vezuju.
Isječci, elementarne čestice – realistični prizori močvarnog cvijeća, lopoča poput srebrnih pladnjeva, ptica, žabica (začaranih prinčeva?) koji se sunčaju, ali i gotovo apstraktni detalji drveta oronule klupe, hrđavog, ali koloristički tako atraktivnog koša za smeće ili zamućenog (a možda i zagađenog, jer sve je moguće, čak i u tom idiličnom okruženju) potočića.
Crna Mlaka viđena očima Snježane Mikić nije, i ne želi biti statična i idilična razglednica koja se gleda s mnogo divljenja i ponešto strahopoštovanja, ona je postala nešto mnogo više – metafora traganja za ispunjenjem, srećom, za svim onim što je ponekad tako blizu da se ne može spoznati, a samo rijetki to uspiju i zadržati.
Edda Dubravec
OTVORENJE IZLOŽBE
|
