MILJENKO MAROTTI - "AFRIKA OČIMA PURGERA"
26. 02. - 18. 03. 2009.

O AUTORU:

Prof. Dr. Sc. Miljenko Marotti rođen je 27.veljače 1948.godine.  Fotografijom se bavi od studentskih dana a od 2002. godine aktivno izlaže.
Predstojnik je Zavoda za radiologiju Kliničke bolnice “Sestre Milosrdnice”. Sveučilišni je profesor radiologije na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
Više od sto fotografija primljeno je u proteklih pet godina na osamdeset salona pod pokroviteljstvom FIAP-a. Dobitnik je brončanih plaketa „Janez Puhar“ za minijature 2004. godine i brončane plakete na Howrah salonu u Indiji 2008. godine.  Dobitnik je   FIAP-ove vrpce na međunarodnim salonima u Osijeku 2006., Pessacu (Francuska) 2007. godine, Budimpešti 2007. (Madžarska) i Mersinu  2007. (Turska). Član je Foto kluba ” Zagreb”.
„Afika očima purgera“ sedma je samostalna izložba.

PREDGOVOR

Arika

Već samo ime je bogato ritmom, bojama, divljinom. Afrika je oduvijek privlačila glazbenike i fotografe, pustolove i znanstvenike. Afrika je kolijevka svih naših korijena; sve je tu počelo u toplini golemog kontinenta, potom se s njegova vrha krenulo preko plavetnog mora naprijed u Europu. Afrika je meta mnogobrojnih turista, ali još uvijek, priznat ćemo, i privilegij.
Miljenko Marotti je taj privilegirani fotograf koji je mogao snimiti u živo Afriku, baš onu najuzbudljiviju, divlju. Ne kao fotograf amater koji nam tumači da je ona mrvica zapravo leopardova glava ili da se iza automobilske kolone safarija leži lijeni lav. Fotografije Miljenka Marottija su upravo veličanstvene u svojoj ljepoti i ljepoti motiva kojeg predstavljaju. Pred našim se očima (u slide-showu autorovih fotografija) događa bliskost, gotovo do te mjere uvjerljivost, da nam se čini da je ovo dokumentirano putovanje, živo, naše, da smo sami neposredni svjedoci dinamičnih sutuacija u kojima se ta divna stvorenja tuku za prestiž, oprezno piju vodu ili šetaju uz svoju mladunčad. Visoka profesionalnost krasi ove fotografije i skoro da izazivaju sumnju kako je sve to fotografirao autor tek za svoju dušu, ako nije bio član nekog snimateljskog tima koji je imao na raspolaganju ne samo izvrsnu opremu (što je ovdje neosporno) nego i golemu količinu vremena da uhvati Afriku i njezine stanovnike u pravoj rasvjeti, u trenutku koji zadovoljava najviše kriterije, jer svjedoči život na Zemlji kao raznovrsnost i raskoš.

Jedna među ovim, za izložbu odabranim fotografijama uz estetsku ima i snažnu simboličku poruku. Slon koji leži, snimljen sprijeda izgleda poput brežuljka, poput Zemlje same. Kljove mu polegle u travu, oči zatvorene. Spava, ili je uspavan, ubijen za kljove koje su i dalje dragocjeni materijal za rezbarije u slonovoj kosti. Na svaki način treba zaustaviti svako pretjerivanje osobito ono koje ugrožava ili istrebljuje vrste. Upravo ove fotografije pokazuju koliko bismo bili siromašniji bez djela velikog Stvoritelja, čija je mašta nepregledna a raznolikost odabrani sustav.

Branka Hlevnjak

OTVORENJE IZLOŽBE