PREDGOVOR

Ova nam izložba na pravi način svjedoči kako je Miljenko Marotti u svom radu uvijek znao prihvatiti izazov i odraditi svoj zadatak do kraja majstorski. Gledajući "Digitalne duete" otkrivamo svu lepezu njegova interesa, ali i nezavisnost zamisli koja ga u svakom trenutku određuje kao osobu izražene osobnosti, koja nam u svom stvaranju uspijeva saopćiti vlastita spoznajna otkrića i kroz njih ponuditi posve nova stvaralačka rješenja u potpunom suglasju sa umjetničkim htijenjima naše najživlje suvremenosti. Udahnjujući im osobno viđenje i misao progovara likovno jasno, a opet prezentirano kao osebujni način neposredne i potpuno dorečene komunikacije.
U rasponu svega uočenog njegovo predočenje prije svega svjedoči duboko razumijevanje ljudi i njihovih životnih prostora, a bez tog, njegovog razumijevanja, njegov bi fotoaparat, njegova digitalka, ostala prazna. I na ovoj izložbi spoznajemo kako je taj fotoaparat uvijek otvoren svim tajnama, kako on doista nije obična kutija, jer prostor u njemu, a zahvaljujući autoru postao je prostor magije. A našim gledanjem zavirujemo u njemu nešto najdragocjenije u umjetnost njegovim okom i mišlju stvorenu. Njegovo je umijeće, zahvaljujući datostima medija, okupljeno i organizirano u veoma malom prostoru, no i u takvom živi slobodno i odzvanja širinom kao svaka istinska umjetnost.
Njegov se način može vrlo jednostavno definirati kao uska veza između misli i osjećaja, kao vizualni govor prividnog reda, sličnim onom što ga nalazimo u svakom od nas, ali autorovim pristupom oslobođen utjecaja već viđenog. Umjesto vještog znalca otkrivamo ga kao duboko mislenog i stvaralački uzbuđenog umjetnika, fotografa koji nije suviše opterećen strogim medijskim pravilima, već svjesno ih zanemarujući stvara slike vlastitih osjećaja. Nije nevažno kako se njegova osjećajnost prenosi i na nas promatrače, one kojima takve slike omogućuju aktivno i potpuno uključivanje u otkrivanju i razumijevanju vizualne poruke. Svaka od tih poruka oživljena je vrijednošću koju u sebi nosi njihov autor. Stojeći tamo iza objektiva razvija svoj misaoni koncept, pretvarajući ga u ono uistinu najljepše u fotografsku umjetnost.
Optimizam Miljenka Marottija iskren je i duboko osoban, te ga trebamo smatrati neposrednim izrazom najintimnijeg osjećanja života, svjetonazorom zahvaljujući kojem se izdvaja iz općih oznaka sredine u kojoj stvara. U težnji ka drugačijem izričaju, koji ne graniči uvijek s točnošću onog što prikazuje, često ga njegova stvaralačka imaginacija određuje kao duhovitog stvaraoca koji s razumijevanjem promatra i bilježi nešto što će već u slijedećem postupku biti pretvoreno i udahnuto osobnim poimanjem funkcije fotografske slike, u "digitalne duete".

Zdenko Kuzmić

OTVORENJE IZLOŽBE