|
O AUTORU:
Ivan Ladislav Galeta, multimedijski umjetnik, rođen u Vinkovcima, 1947. godine. Živi u selu Kraj Gornji pokraj Zagreba, radi u Zagrebu. Profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Završio Školu primijenjenih umjetnosti (likovne tehnike primijenjene grafike) u Zagrebu (1967), diplomirao iz likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji (1969), te iz studija pedagogijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981). Radio kao voditelj i snimatelj u Elektronskoj učionici Pedagoške akademije u Zagrebu (1971-1977), od 1977-1990. voditelj Multimedijalnog centra (MM) Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, prvog hrvatskog sustavnog prikazivača domaćeg i inozemnog eksperimentalnog filma i video umjetnosti. Od 1980. povremeni je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta, a svoj rad predstavlja u obliku predavačkih performansa u galerijama i muzejima od 1979. Osnovao i vodio umjetničko kino Filmoteke 16 (1991-1994). Od 1993. stručni je suradnik za medije na Akademiji likovnih umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, a docent postaje 1995. Inicijator je uvođenja studija animacije (2000) te studija novih medija (2004) na istoj Akademiji. Filmove snima od 1969, a video djela od 1975, a od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke akcije.
Djela mu se nalaze u MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI, Zagreb (12, djela: objekti, fotografije, video-radovi), u Centru GEORGES POMPIDOU (5 filmova), INTERNATIONALE KURZFILMTAGE OBERHAUSEN (film); HRVATSKI FILMSKI SAVEZ (video-djela).
|
PREDGOVOR
Temeljitost je izuzetno bitna kvaliteta. Primjerice, primijetimo li kako je sugovorniku popustila koncentracija, te kako možda više ne može pratiti priču, uložit ćemo energiju da krenemo ispočetka, polako izlažući one komponente koje su od ključne i izravne važnosti za daljnje razumijevanje. Kad ih odaberemo, odmah će se pojaviti problem slaganja takvih komponenata prema nekom egzaktnom ustroju. Točka polaska u uskoj je vezi sa specifičnošću situacije, ali podrazumijeva se, naravno, da uvijek odabiremo samo jednu od bezbroj ponuđenih mogućnosti, puštajući da se integralno iskustvo rekonstruira kroz snalaženje i sposobnost oblikovanja unutar naše predodžbe o prostoru i vremenu. Oba sugovornika prisiljena su pritom svjesno preuzeti poziciju amatera, koji će, budući da sumnjaju u konačnost već utvrđenih, samorazumljivih vrijednosti i 'činjenica', metodom pokušaja i pogreške etablirati novootkrivene mogućnosti unutar zadanog sistema.
Sa svih svojih aspekata i u svim medijskim oblicima, istraživačka umjetnička praksa Ivana Ladislava Galete temeljena je upravo na svim ovim nabrojenim kvalitetama. U konkretnom slučaju riječ je o dijelu metamedijskih istraživanja usmjerenih specifično na područje fotografije. Galetina metodologija je analitička i egzaktna, do te mjere pročišćena da možemo govoriti o realizacijama čiji je temeljni princip razvidan, gotovo školski razlučiv na idejne i formalne komponente koje ih sačinjavaju. Također, fotografije kao finalni produkti jasno upućuju na proces kojim su nastale, ne samo detaljne pripreme zabilježene u brojnim skicama, nego i konkretne faze realizacije, kakve su, primjerice, redovito integrirane u serijalnim i sekvencijalnim fotografskim radovima. Takvi procesi podrazumijevaju vrijeme, s čijim se zadatostima Galeta redovito poigrava, pri čemu svakako treba istaknuti kako su alati kojima se koristi uvijek oni svojstveni mediju, a u ovom slučaju to će često biti višestruka ekspozicija. Kao dijete koje uvijek iznova rastavlja i ponovno sastavlja igračku, ali u novoj konfiguraciji, ovaj umjetnik, na osnovu precizno razrađenih hipoteza svoja dosadašnja saznanja o mediju nastoji izbaciti iz ravnoteže, a zatim ih ponovno izbalansirati. Kod nekih od fotografija, tako na trenutak dovodimo u pitanje, primjerice, stabilnost naših poimanja horizontalnog i vertikalnog, gdje se kadar, kao jedno od određenja fotografskog medija, pojavljuje kako korektiv naše percepcije.
U pravilu, Galeta bira 'čiste' situacije, u kojima nam pažnju fokusira na točno određen problem, uvijek smješten negdje u prostoru između promatrača, kamere i promatranog objekta te njihovih međusobnih izmještanja. Ponuđeni teren može se na prvi pogled učiniti ograničavajućim, a metodologija previše strogom ili škrtom. Događa se, međutim, upravo suprotno, jer Galeta medij redovito problematizira u relaciji s vrlo općenitim, temeljnim fenomenima poput gravitacije, vremena, prostora, statike i dinamike. To njegove egzaktne eksperimente neizbježno vodi u područja kozmoloških propitivanja, uvijek izmičući iz granica očekivanog, pri čemu je 'efekt' manipuliran komunikacijskim odnosno medijskim alatima samo polazište, a nikako i krajnja svrha ili, uvjetno rečeno, njihov konačni rezultat.
Marko Golub
OTVORENJE IZLOŽBE
|
