 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| |
 |
ALEKSANDAR BONAČIĆ - "KVARTE"
06. 11 - . 26. 11. 2008.
|
|
O AUTORU:
Aleksandar Bonačić rođen je u Zadru gdje se od 2000. godine intenzivnije bavi fotografijom, a rezultat tog rada su do sada sedam samostalnih izložbi kao i nekoliko skupnih. Od samostalnih izložbi izdvojili bismo „Akvarel, sjene...“ u izlozima trgovina ulica Borelli i Madijevaca 2005.god., “Vol u magli – trilogija“ u „Arsenalu“ 2006.god. Zadar,”1/3“ u Salima na Dugom otoku u prostoru stare tvornice ribe „Mardešić“ također 2006.god., „Lancunanje“ u galeriji „CroArtPhoto“ club – a u Zagrebu 2006./2007.god.te „Povratak“ u moru pored zadarskog mosta 2007.god., dok između skupnih izložbi svakako odskaču; zajednički nastup sa još šestoricom ponajboljih zadarskih fotografa, u sklopu manifestacije „Zadar,more“ 2005.god., skupna izložba članova „CROARTPHOTO“ cluba, koja je održana u Zagrebu u galeriji kluba , „Fragmenti“ u arheološkim iskopinama na Trgu Petra Zoranića u Zadru uz još dva zadarska fotografa. Tu je i nekoliko izložbi sa udrugom „ZADART“, te sudjelovanje na međunarodnim izložbama „Čovjek i more“ – Kukljica (diploma za c/b fotografiju ), Foto salon Vinkovci 2007.god. i 2008.god., izložba BBSV Digital Master Circuit 2007/2008.god., Austrija, Foto salon Osijek 2007.god., izložba hrvatskog Foto kino saveza „Hrvatska fotografija 2007.“ ,izložba „Otočki fotografi“ u izboru Ante Jaše. (02./03.2008.), Hrvatska fotografija 2008...
Član je "CroArtPhoto" club - a i likovne udruge "Zadart".
|
|
PREDGOVOR
Svaka se izložba, u konačnici, može gledati, doživjeti i kao knjiga – fotomonografija, između ostaloga i zato, što to razmjerno lako može i postati. Ova izložba u svojoj strukturi i jest zamišljena kao knjiga s jedanaest poglavlja podijeljenih na još po četiri cjeline – kvarte koje već svojim naslovima upućuju na krugove interesa zadarskog fotografa Aleksandra Bonačića.
U njegovom, samo na prvi pogled inkoherentnom svijetu paralelno žive klasične realistične fotografije, prizori života, mora, prirode, ali i apstraktne kompozicije i odrazi na granici snoviđenja koji još jednom potvrđuju staru istinu da je kamera oruđe fotografa pomoću koje on daje razloga svemu oko sebe i objektivni svijet transformira u subjetivni doživljaj.
U tom svojevrsnom koketiranju između literarnog i likovnog Bonačić vješto i sustavno traži (i nalazi) svoje slike, svoj paralelni mikrokozmos u kojem je sve moguće i sve je samo po sebi razumljivo, osobito činjenica da u nekim disciplinama doista nije važno što, nego kako.
I mali, usudili bismo se reći beznačajni motivi (ako takvih uopće ima?!) u njegovoj interpertciji postaju nositelji priče koju gradi s iznimnim senzibilitetom i očitim slikarskim nagnućem.
U poigravanju između realnog i irealnog nastaju fotografije iznimne atmosfere – mekanih, suptilnih sfumata s jedne i eksplozije boja s druge strene.
Posebnu cjelinu čine crno-bijele snimke koje možemo shvatiti kao diskretni povratak u prošlost, vrijeme izvan vremena, ali i homage fotografskoj tradiciji i spoznaji da je fotografija «lingua franca» koju razumiju svi – bez obzira na jezične ili bilo koje druge barijere, jer slikanje svjetlom je spona koja nas povezuje i pokazuje nas u svim našim različitostima i sličnostima.
Edda Dubravec
OTVORENJE IZLOŽBE
|
|
|
 |
| |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
